DSC01592Ratitovec je dominantna planina iznad grada Železniki u središtu Slovenije, 30-ak km sjeverno od Ljubljane i 180 km od Zagreba. Uvjek se iznenadim kad stignem za manje od 2h, jer mi se čini da je dalje. Ratitovec open u organizaciji KPJ Krokari i pod vodstvom Igora Eržena ne propuštam. Organizacija je odlična, a teren vrhunski. Kad sam bio prvi put prije 5 godina oduševio sam se terenom...

...neobičan je, visok, ali ne tako visok (1640 m), na samom rubu Alpa (Sorica je manje od 10 km udaljena od starta) i osamljen vrh. S vrha Ratitovca se pruža jedinstven pogled na vrhove Triglav i Vogl te Julijske DSC01558Alpe i Karavanke, Kranj, Ljubljanu i naravno Železnike. Travnat je i otvoren na sve strane. Do njega vodi cesta do sela Prtovč, a otuda se dalje može stići pješice za 1h ili makadamom do sjevero-istočne strane, od kud treba još 15 min pješačiti. Opremu vozi teretna žičara, naravno, samo na natjecanju. Lokalni piloti ne penju se na Ratitovec kako bi letili. Oni lete sa nešto niže Dražgoške gore do koje vodi cesta. Ipak običavaju sletiti na Ratitovec, popiti nešto i ponovno odletiti. Ili odletiti preko Ratitovca i Sorice za Tolmin i dalje po Kobariškem stolu do Italije.

Osim terena, predivan sportski kamp Roven uz rijeku Soru je također ono što motivira na ponovni dolazak. U kampu su brojni sportski sadržaji i tereni. Sanitarni čvor je vremenom sve bolji, tu su i sjenice sa stolovima, voda na dohvat ruke i dr. Čist je i uredan, a smještaj za 3 noćenja stoji 19 eura s popustom za padalce. Visinska razlika do sletišta (500 m od kampa) je 1200 m, pa i sam panoramski let preko pitoresknih sela na obroncima Ratitovca do Železnika je lijep doživljaj.

1. dan

BrifingStigao sam u 8h i prijavio se. U competition office-u poznata i draga lica. Gašpar viče: «Hrvatska!» kad me je ugledao. Pozdravljam se s Igorom. Kako godi doći negdje i osjećati se kao doma. Po izlasku iz office-a naletim na Tonija Lovreca i Zorana Korpara. Super. Nisam sam iz Hrvatske. Parkiramo aute na mjesta gdje ćemo postaviti šatore (mislili smo da će biti gužva) i trpamo se u prijevoz za start. Kriza je valjda učinila svoje i znatno manje je pilota, zaključujemo dok se vozimo. Nema veze. Mi ostajemo vjerni Ratitovcu.

Zadana je prva utrka, 71 km. Junački, ali to ovaj teren dozvoljava. Osjeti se manjak pilota na breifingu prije starta. Naš mali Cro team dolazi posljednji na start, ma neki Madžari su ipak nešto iza nas i tražimo mjesto gdje da raširimo krila. Zbilja su travnjaci, po kojima mirno pasu visinske krave kao iz reklame za milku, prostrani, ipak, mjesto s kojeg se polijeće prema jugo-istoku je limitirano konfiguracijom. Da, može se otićiDSC01589 malo dalje i startati negdje drugdje, ali to nije fora. Volim tu gužvu prije početka tekme, kad su svi vidno uzbuđeni i pedantno slažu svoju opremu. Volim tad promatrati pilote. Nevjerojatno je to da nema mjesta kad nas je danas 50-ak, a isto tako nije bilo mjesta kad nas je bilo i preko 100! Odlučio sam startati iz „zadnjeg reda“, iza svih. Neka drugi odstartaju, malo ću slikati pa ću onda i ja. Došao sam turistički i malo trenirati za naše Državno.

Nisam se još naviknuo na polijetanje s R10.2 (ovo mi treba biti tek 4 let) i ponavljam start. Do tad je većina poletila i imam prostora. U zraku gledam krila ispred sebe kako prolaze kroz poznati usjek s jugo-istočne DSC01594strane koji gleda na Železnike. Tu se curi dok ne izletiš i ne ubereš stup s desna, iznad Prtovča, ili s lijeva na glavnom grebenu. Većina je na tom grebenu, jer je u smjeru 1. okretne točke. Priključujem se većini. Držimo se u manjim skupinama pod bazama koje su na 2000 m, na samom rubu izlaznog startnog cilindra 3 km oko Ratitovca. Malo se navikavam na R10.2. Ipak ima razlike nego R10 3-liner. Po otvaranju starta gasira se 5 km u jugo-istok prema 1. točki.

Tu sam malo zaostao, ali bez problema nadoknađujem to sa speedom. Ide mantra! Mirno promatram idiličan krajolik ispod sebe, prepun malih sela s urednim gospodarstvima te nepregledne pokošene pašnjake duboko ispod sebe. Kako li samo stignu to sve pokositi, kod nas seljaci nikad ne stignu baš sve pokositi. Kad bolje razmislim, nikad ne stignu pokositi niti pola. Prolazimo kroz dobra dizanja, ali vodeći ne vrte, pa zašto bih ja. Okrećemo točku i jurimo dalje natrag prema Ratitovcu i Prtovču gdje je 2. točka.

Klikni za: VIDEO 1

Bez puno napora slijedim vodeće i pomalo ih puštam da bih lakše kibicirao što će oni napraviti. Crkvu u Prtovču okrećemo relativno nisko, kako tko, negdje između 1000-1300 m, debelo pod startom, ali tu je prava čar ovog terena – kad misliš da si nisko još ispod dupeta imaš solidnu visinu. Neki vrte na točki, a vodeća grupa se lijepi na južni greben pa to radim i ja. Tu je krenula diferencijacija. Sporija krila zaostaju, duže vrte. Zaostao sam i ja, ali ne previše. 15-ak vodećih u grupi juri prema slijedećoj točki Jamniku na kraju Dražgoške gore i još malo iza. Zvuči smiješno, ali zbilja je neobična ova točka. Kad sam prvi put išao na nju bio sam u čudu. Vjetar puše u padine Dražgoške gore, a mi moramo ići negdje iza nje i još se vratiti. Mislio sam da su ludi kako su to postavili. Ali ide i tamo i natrag bez velikog gubitka visine.

Samo se treba nasloniti na greben, slijediti ga, nahraniti svinje i ništa ne dirati. Greben ide nekako pod DSC01599pravim kutom, osnovni istok-zapad, a ovaj manji sjever-jug. Crkva u Jamniku je, naravno, na kraju na sjevernoj strani. To moraš probati da bi znao za slijedeći put. Postoji i prečac, preko šume spojiš ove dvije katete trokuta po hipotenuzi. Kvaka je da moraš biti visok, jer te inače ravni plato (slično kao na Ravnoj Gori) šume guta i nije ugodno tuda letiti nisko. Vodeći stružu po katetama, a ja ubodem neko dizanje van grebena i navrtim na 2000m skupa s jedim Madžarom na Solu (u drugoj tekmi se čovjek ozlijedio padom s drveta). I tako ocjenim da ću ih prestići do 3. točke. Nagazio sam speed, a Madžar me slijedio. Snimao sam, jer je put u traziciji bio dug, ali radost je grijala moje srce jer sam mislio da imam dobru putanju. Sav višak visine smo potrošili preko šume i došli tek malo više od vodeće skupine. Naravno, iza njih! Okrenuli su ranije.

Na točki se pojavljuje Toni Lovrec, više mi se ne žuri i propala mi je brilijant ideja i ostajem koji krug vrtiti na toči s Tonijem. Fora je. Po grebenu izlaz u vjetar, samo speed i ruke gore. Vodeći vrte i polako dižu visinu. Uspjevaju dići pod bazu, a mi ostali smo zakasnili. Većina pilota ostaje na Dražgoškoj gori čekati idući ciklus (Toni i Zoki su čekali još 1h). Nema puno visine, samo 1200 m, ali krećem za vodećima. Opet mi se vraća apetiti za tekmom. Jurim preko doline, preko Sore i kampa i nadam se dizanju na šiljastom brdu s crkvom Sv. Miklavža na vrhu.

Tu je uvjek stup, kojeg nazivam ventilatorski jer je snažan i zakošen kroz usjek. On mi treba da se prebacim DSC01600na drugu stranu, jer do Žirovskog vrha ima još 15 km i to preko razvedenog terena punog brda, dubokih dolina i kanala. Spazio sam Gašpera iza mene nekih 100 m više. I on kasni, i on je zakasnio na onaj stup. Super imam društvo. Na Miklavžu kao što sam očekivao. Stup ide od doline koja se prema jugu i Škofja Loki širi, a baš tu pod Miklavžom prelazi u usjek prije Železnika. I tu diže odlično. Ako si ispod ne možeš vrtiti, zato penjem u osmicama. Srećom nema nekog izraženog vjetra, jer onda ventilatorski još pojača. Uspjevam dići visinu, kao i Gašper i letim za njim na nekih 50m. Da vidim što smjera.

Približavamo se slijedećem grebenu vrlo nisko. Vidim kako Gašpera „šamara“ po stabilizatorima i nisko je nad jelkama. Termika i vjetar nam dolazi s druge strane. U zavjetrini smo. Letim i dalje, ali nisam siguran u naš uspjeh. Luđo prelijeće vrhove jelki na 2 metra, a ja ne mogu. Ušao sam u mali nispon i nema šanse. Okrećem i vraćam se na Miklavž po dodatnu porciju visine. Jednim okom gledam Gašera kako nisko struže preko onih jelki, ali je s druge strane. Ja sam ostao na ovoj. Na Miklavžu mi se priključuje jedna manja spupina pilota koji su isto došli nisko sa Dražgoša. Prepoznajem Tomaža Eržena na Magusu 6. Ne obazirem se previše na njih, već dižem 50 m i idem u novi proboj. Idem stići Prevca. Uspjevam na jedvite jade prebaciti taj greben, ali zbilja bez potrebe se izlažem riziku. Valjda me je povuklo tekmanje.

I tu sam se uvalio u nevolje. Manjak visine, nisko grebanje po vrhovima drveća uz nastašne balone koji su me valjali na sve strane i nepronalaženja nikakvog ozbiljnog dizanja sve su me više odvajali od cilja. VidioDSC01601 sam Gašpera kako uspjeva dići visinu na jednom vrhu. Nisam mogao dalje prema točki, teren je bio viši. Morao sam tražiti put kroz kanale. Srećom bilo je dovoljno mjesta za slijetanje. Na koncu sam iscrpio sva mjesta koja bi mogla dati dizanja i sletio u jednu dolinu. Malo kasnije tu je sletio i Tomaž Eržen pa smo skupa mogli gledati kako se vodeći vraćaju s Žirovskog vrha pram cilju. Tomaž je ustopirao prvi auto koji nas je prebacio do birtije Pr'Brtu na hladno pivo.

DSC01609Po povratku u bazu smo Zoki, Toni i ja postavili naselje u kampu Rovn, frižider napunili bandidosima cuba libre i union pivama te se zavalili uživati u smiraju dana.
Pobjedio je Primož Podobnik, drugi je bio Klemen Peljhan, a treći Gašper Prevc. Prva mantra je tek na 4. mjestu s Jurijem Vidicem. Tko kaže da boomovi ne mogu, na prva 2 mjesta su Gin boomerang 7 i 6. Cro team: Toni Lovrec 17., Zoki Korpar 22., ja 32. Požurio sam se kad sam trebao biti strpljiviji i scurio, ali sam zadovoljan jer sam napokon probao R10.2. I dobro gonja.

2. dan

Drugi dan trkeDanas je nova utrka, a uvjeti slični kao i jučer. Još sinoć smo Toni i ja odlučili pješačiti na Ratitovec od Prtovča kao podsjetnik na nekadašnje pješačenje dok cesta nije bila probijana. Zoki nas je odbio u tom aktivnom druženju. On nosi sobom skriptu računalne mreže i pokušava iskoristiti svaki slobodan trenutak za učenje. Na početku oba planinarska puta iz Prtovča stoji 1 i pol sat da je potrebano za uspon. Nama dvojici je trebalo nešto više od jednog sata, s kraćim odmorom. Prvi dio je kroz šumu, a onda pred vrhom puknu panoramski vidici na Julijske Alpe i Soricu. Na vrhu smo zatekli Zokija kako uči.

Utrka je postavljane, 52km, ipak je četvrtfinale SPa;-) Treba na vrijeme sletiti. U Železnikima svaka birtija ima big screen, svi gledaju nogač. Sjećam se prije 4 godine morali smo tražiti gdje ćemo naše gledati Startprotiv Australije i Japonske. Vedrane, moram te razočarati, nema više Pr'Pujsu, sad je to nekakav Art caffee. Poslije tekme, ne nogometne paragliderske, nas je Toni vodio na plezanje, odnosno penjanje na stijenu. Penjalište se nalazi odmah iza Železnika, a prali smo se u Sori. Je, hladna je kao i uvjek. Nevjerojatno da je tako mala rijeka prije 3 godine odnijela pola Železnika i u ovaj ubavi kamp nanijela 15-ak automobila, kao da su igračke.


Prva točka nam je start na Sorici. Volim ovaj dio na ovom terenu. Sorica ulazi u Alpe i tako i izgleda. Strme litice prekrivene rijetkim drvećem i planinskom travom. Čekali smo na otvaranju startnog cilindra 3 km od Ratitovca prema Sorici. Do tamo je još nekih 5-6 km, a mi kružimo i uživamo u spektakularnim panoramam. Danas nas je nešto više, a ima i rekreativaca. Nakon okretanja Sorice na visini starta, neki dobrano ispod, vraćamo se grebući litice do starta.

Klikni za: VIDEO 2

Tu nalazim jedan stup malo van grebena i sam ga vrtim do pod bazu. Vidim kako mi se pridružuje još pilota. Uglavnom 2-3 krila, što znači da zaostajem. Dosta je snimanja i slikanja idem ubrzati. Do kraja Dražgoške gore sam sustigao vodeće, ali su i dalje ispred mene. Rutinski odrađujem tu točku Jamnik, slijedi vožnja po grebenu na vinkl. Ponovno pod start okrećemo Prtovč. Slijedi nabiranje visine. To radim u jednoj grupi od 5-6 pilota koju sam dostigao (nevjerojatnom lakoćom R10.2 juri) i nabiremo se nad samim Železnikima, pa prelijećemo duboku dolinu na slijedeći greben.

GonjaloTu sam pustio sve kočnice i jurim zajedno sa R10 (Dule Durkovič, posudio krilo od Stojana Kranjca pa ga nisam skužio), Boom 5 (Primož Ciglič) te Mađara na Solu. Vidim još 3 krila za nama, ali im odmičemo. Dule okreće prvi Dule crkvu Sv. Lenarta (tu sam se jučer patio i na kraju scurio), a malo za njim paralelno jurimo Primož i ja. Kako je lako letiti s velikom visinom. Okrećemo istovremeno i letimo prema posljednjoj točki Primož i ja. Još jedno dizanje na Sv. Miklavžu (iznad cilja) prije nego se zabijemo u kanal pod Dražgošem i natrag istim putem u cilj. Bio sam pod dojmom od jučer pa sam pretjerao s visinom, a Primož je okrenuo još jedan krug i kasnije me nije mogao stići do cilja. U cilju sam morao skidati preko 300m visine. Puno, ali radujem me da nisam opet kapnuo zbog brzine.

Danas sam pažljivo letio, a tek sam ubrzao na pol utrke i prestigao 6-7 pilota. Zadovoljan sam. Biondi, imao si pravo, zbilja ide bolje 2-liner nego 3-liner, pogotovo na speedu.
Danas je pobijedio Jurij Vidic na Ozone mantra R10.2. Drugi Dušan Orož također na R10.2 i treći je bio Nisko i kliskoAnže Pristov sa Niviuk Icepaeak XP3. Cro team: Toni Lovrec 25., Zoki Korpar 44., ja 10. Zoki nam je bio vrlo indisponiran jer na kraju nije učio, a scuirio je pod Soricom. Utješili smo ga izlaskom u grad na pivo i sladoled.

 

3. dan

 

BrifingDanas tekma slična onoj od jučer, 52 km lokalno. Popodne su najavljene nevihte. Startamo još ranije, a startni cilindar se otvorio u 13h. Zanimljivo je bilo na početku, kad nas je 60 čekalo na rubu startnog cilindra u plitkim kumulusima između 1800-1900 m. Napravio sam dobre fotke. I onda gas. Nisam puštao Prevca do prve točke, koja je bila 7 km udaljena, standardno na kraju Dražgoške gore. Na nju smo došli sa 1200m. Tu se velika grupa razdvaja na nas 10-ak i one ostale koji se vraćaju na Ratitovec da bi nabrali visinu i išli na slijedeću točku (Poljane, Slovenci vele Polana, pa mi je trebalo da skužim da je to isto). Gašpar vodi, ja sam 30m iza.

Za nama Vidic i Klemen. Nalazimo slabo dizanje naprijed prema točki koja je 15 km u smjeru juga. Sporo dižemo i na 1600m krećemo dalje preko Železnika. Dobar stup na pol puta i gas dalje. Držimo se skupa. A onda vidimo da velia grupa nadire sa sjevera visoko pod bazama. Tu sam pomislio da baš i nismo izabrali dobar put. Nad vrhom Blegoš (sljedeća 3. točka) susrećemo se s tom grupom i vrtimo u stupu nas 30. Pomislio sam da mi dobro ide. Gasiramo dalje. Snimam i fotkam. Okrećemo 2. kt - Poljana i juriš na GonjaloBlegoš. Onda mi je sinula VBI (vlastita brilijantna ideja trade mark by Box) i puštam dobra dva stupa. Dovodim se nisko nad klance i spašavam goli štrumf. Doduše, spasio dam se tu prije 2 godine, ali ne i danas. Sletio sam u pripizdinu. Gledam na vrnu brega, pod drugim bregom kako me drugi prelijeću. Vidim Zokija kako se čupa poslije na istom mjestu.


E tu počinje zanimljivi dio priče. Pokupio me je lokalac koji je jedini znao gdje sam, čak ni GSS me nije uspio naći. I tako se pržim pod suncem. Nakon 2h dolazi Chinks (Niko) i veli gremo na pijačo. Malo kasnije slijeće još jedan pilot (Sandi) jer je vidio kombi. Koja sreća. Spuštamo se u Poljanu i tamo srećemo kombi pun letača. Chinks nas vodi u gostilnu Nad Vidmom. Kaže dobra je klopa i drži ga njegov tast. Stižemo u 16h. Taman počinje tekma Njemačka Argentina. Okupiramo jedan stol za kojim sjedi sijedi krupniji gospodin. Veli Chinks da je iz Zagreba. Samo što živi tu već 37 godina, priženio se. Zove se Biondić i porijeklom je iz Melnica (Vratnik nad Senjom).
Gužva brateI tako smo se zarundali. Madžar je u početku sramežljivo pio, a kasnije se otvorio. Talijan nije imao problema. Gulaš i vampi su bili odlični. Mogu se naručiti u kombinaciji po pola porcije, odlična fora. Njemačka je dobila Argentinu 4:0 i svi smo navijali za njih, bez obzira koje pivo je navijač favorizirao: Laško, Uni ili Radler. E, a onda je došao tast od Chiksa. Tad smo se premjestili u podrum i nastavili po refošku. Zagrebčanec se prometnuo u turističkog vodiča. Govori da je podrum star 400 godina, a da su gornje etaže obnovljene prije 350 godina. Birtija zbilja izgleda fora. Čak je i zaštićeni povjesti objekt. Jedno od bolje provedenih popodneva nakon curenja.

Klikni za: VIDEO 3

Prva dvojica su ponovila rezultat od jučer, prvi Vidic, drugi Orož, a treći Madžar Balasz Varga. Toni je danas bio najbolji od našeg malog Cro teama. Ušao je posljednji u cilj, 14. E, Toni je imao novi instrument i zato mu se priznao ulazak u cilji cilindar. A Zoki je sletio 20 metara dalje i isto toliko je bio kratak, pa je završio kao 19. i nije ušao u cilj. Ja sam bio 41. Ali nisam požalio zbog provoda sa Chinksom i ekipom.

Fešta Konoba DSC01749

Nadam se dogodine idem opet. Ako ne navratim ranije...

Piše: Antoni Buljan