Brifing U stalnom sam kontaktu s Tonijem, koji me izvještava svakoga dana kako se drže naši FRT-ovci, rezultate koje postižu su više nego dobri, rekao bi odlični, do sada su održane tri utrke i u prve dvije naši FRT-ovci su dali lavovski prilog i osvojili hrpu bodova, treča utrka nam je slabija, no u njoj poteže naš Šteta za sve one koje to smeta...


...no prije Tonijevih izvješća evo poredka naših FRT-ovaca u prve dvije utrke:

1. UTRKA
Mjesto Ime Bodovi
05 Antoni Buljan 800
13 Hrvoje Borovac 549
16 Damir Horvat 401
28 Ante Žaper 156
32 Roman Lavriv 88
39 Zoran Štetić 46

U utrci toga dana sudjeluje 43 natjecatelja, a ekipno Feniks zauzima drugo mjesto.

2. UTRKA
Mjesto Ime Bodovi
10 Horvat Damir 646
12 Antoni Buljan 643
21 Hrvoje Borovac 425
23 Zoran Štetić 412
29 Ante Žaper 300
38 Roman Lavriv 39

U utrci toga dana sudjeluje 41 natjecatelj, a ekipno Feniks i dalje zauzima drugo mjesto. Sve rezultate možete pogledati na srtanicama organizatora. Klikni na SLUŽBENI REZULTATI.

Nažalost službene rezultate od treče utrke još nemam, ali prema kontaktima s Tonijem i Štetom, saznajem da je u trečoj utrci naš najbolji FRT-ovac bio Zoran Štetić i da smo ukupno sada treći, no detaljnije o tome kad budem imao službene rezultate, a sad pročitajte što Toni piše u svojim izvješćima s državnog:

20.07.2010. – utorak 3. dan

Napokon dobar dan i utrka. Dan se čini dobar, pa smo složili momačku utrku 72,6 km dugu. Na početku uvjeti nisu bili dobri, slabo je vuklo, a i pojavljivao se istok te smo odgodili start za pola sata, sa 13 h  na 13:30h. Našeg doktora Luku i Domagoja Rebića (naš bivši učenik) smo potrošili kao predletače. Morao sam ih nagovoriti, jer je organizator spao na jednog predletača i to vrlo nepouzdanog, koji na kraju nije niti poletio prije utrke. Bravo dečki! Oni su scurili i kaj sad. Došao je i trenutak otvaranja startnog prozora, ali na startu nije vladala gužva. Zbilja slabi uvjeti, a krasni kumulusi na nebu. Onda smo ugledali Petera Ščuku kako vrti na Zavoju. To nas je malo ohrabrilo. Polako su se krila započela razvlačiti na startu: Zec, Hrga, Damiri Biondić i Habek, Karlo. U drugom valu stali smo Box i ja, rame uz rame, a eto ti i Štete. Hrabro. Box i ja smo časak dva promatrali kako ide ovim prvim, pa kad smo ugledali da ipak malo dižu poletjeli smo. Uh, koja curiona nakon starta. Greben ne drži, valjda je opet istok prevladao, a termika je u pauzi.

40-ak krila u zraku, pola se drži grebena, a ova druga polovica se bori za goli ostanak u zraku. Među tom drugom skupinom se nalazimo Šteta i ja. Vidim Štetu kako zagiba mlad. Ode dolje ko kamen. Idem i ja! I kad je zadnji vlak već odmicao sa stanice, potrčao sam za njim i bacio se dohvativši zadnju prečku na ogradi, a onda me je još malo vukao po tračnicama prije negoli sam uspio zajahati kakav ozbiljniji balon. Doslovno sam se dignuo sa sletišta, visina mi je bila oko 350m. Dok sam se polako dizao u jogunastim balonima do prvog šireg dijela stupa, gledao sam kolege suborce kako neumitno prilaze livadama ispod grebena. Za to vrijeme ovi sa grebena su već poprilično digli visinu, a vodeća skupina je jurila prema startnom cilindru koji je bio 2 km oko starta na zavoju. Pogledao sam na instrument i vidio da su prošle već 4 minute od otvaranja startnog markera, a ja još uvjek nemam neku visinu, tek sam došao u visinu grebena. Ali onda je potegnulo i brzo sam imao 1200m. Dosta, idem prema točki. Pod speedom uspjevam dostići većinu, ali Biondić, Marko Novak – Mare, Hrga i Karlo su već okrenuli. U povratku prema Raspadalici i drugoj točki, tvornica Cimos u Roču, svi curimo ko zadnji papci. Opet pauza i istok, a mi idemo u vjetar. Do Raspadalice smo svi bili nisko, osim vodeće grupe koja je najbolje izvrtila na početku. Ja sam odabrao svoj dežurni stup od jučer i od malo prije. Bio je i dalje jogunast, ali se nisam dao. Tu mi se Bošković pridružio. Letim dalje sa Mariom i Damirom Habekom, Tomekom Šimunovim i Zokije. Na Nugli vrtimo dobar stup, prvi pravi. Ide 4-5 m/s, visina nije nešto naročito 1600-1700 m. Nakon okretanja Cimosa vraćamo se preko Raspadalice i idemo na kraj grebena, na crkvu u selu Črnica. Tu više nismo imali problema i držali smo visinu leteći nad buzetskom kotlinom. Vidio sam puno pilota kako su nisko upali u sjenu na platuo oko tvornice Cimos, među njima su i Ante i Roman.

Prije 3. točke opet dobar i jak stup, pa dižemo visinu, ali ne do kraja. Tu smo uspjeli malo smanjiti razmak s vodećom grupom, ali ipak se mimoilazimo u stupu, mi na dolasku, a oni na povrtaku s točke. Trenutno vodi Mare, a za njim su Biondić i Karlo, tu je odmah iza Hrga, pa Damir Habek i ja. Zoki malo kaska za nama. Nemamo problema u tranziciji prema Lupoglavu. Mada je 15 km, termike ima dovoljno i često. Damir Habek i ja vrtimo tek nad Ročkim Poljem najživlji stup toga dana. Nikako ga centrirati, stalno vrtim s polovicom krila, pa ispadnem. Isto mi je poslije utrke rekao i Damir. Ispod nas dolaze Zoki Bošković i Tomek Šimunov. Damir i ja krećemo prema Lupoglavu i gledamo ispred nas 3-4 km vodeći četverac kako odmiče prema Cerovlju, što je 5. okretna točka. Nad Lupoglavom krasan stup. Imamo sreće, taman je započeo ciklus i stvara se baza iznad nas. Trebamo se navrtiti što više možemo jer nas čeka tranzicija od 9 km prema jugu u vjetar. Pred točkom 3 km smo nisko, jako nisko. Doduše teren je isto tako nizak, ali nema dizanja. Vidim Maria Habeka kako slijeće jer ne može više napredovati preko niskih brežuljaka. Tomek i ja smo krilo do krila i jašemo na balonima sa tih brežuljaka. Damir Habek je nešto našao kilometar ispred nas i konstantno penje. A onda smo ušli u neko konzistentnije dizanje. Priključuje nam se Hrga u povratku s točke, a Biondić i Karlo su visoko. Tu preuzimaju vodstvo od Mareta koji se s novim Gradientom bori još niže od nas. Nevjerojatno se nisko izvukao, ali čeličnim živcima i velikom upornosti. I tako dok smo se mi doslovno znojili u slabim dizanjima, polako nams e primiče poveća grupa pilota na velikoj visini: Bošković, Danko, Toni Lovrec, Zoki Korpar i Vedran Bralić. Taman kako smo digli visinu oni ulaze u dizanje i bahato produžuju dalje. Mrzim ih. Potežem speed i okrećem točku prije njih, pa natrag. U povratku se opet grupiramo u tom slabom, ali trajnom stupu i polako dižemo visinu do 1200 m, a na širem prostoru i još kojih 200 m. Dugo je trajalo, pa sam imao vremena za slikanje. U jednom trenutku pod malu bazu pridružuje nam se Box. Posljednji koji je stigao prema Cerovlju. Ostavljamo ga i jurimo prema 6. točki, sletištu u Ročkom Polju. 9 km je do nje, ali ide lijepo sa malo vjetra u leđa i dobro drži.

Na Ročkom Polju navrtili smo i više nego što je bilo dovoljno za final glide preko posljednje točke, starog grada Buzeta do službenog sletišta u Buzetu. Damir Habek, Zoki Bošković i ja gazimo speed 100 % i tako do cilja. Zoki i ja smo ušli istovremeno u kilometarski cilindar prije cilja, tzv. Speed sector, nakon kojeg se vrijeme zaustavlja a potrebno je samo preletiti ciljnu crtu. Habek je ušao minutu ranije. Tako smo završili na 4. i podjeli 5. mjesta. Za nama su pristigli Šimunov, Danko, Lovrec, Korpar i Bralić, a kad smo već slagali krila dolazi i Box. Bravo Box! Nisko je okrenuo stari grad, pa se jedva dovukao u cilj, doslovno sletivši 200 m prije s krilom na hrastu. Ništa mu se nije dogodilo.

Moralni pobjednik dana je Damir Biondić koji je nažalost zeznuo startni marker i izgubio ne samo vodeće mjesto nego i bodove.

21.07.2010. – srijeda 4. dan

Drugog natjecateljskog dana disciplina je nešto kraća 56 km nego jučer, ali tehnički zahtjevnija. Izlučna točka je Motovun, koji se nalazi 16 km udaljen od grebena iznad Buzeta i do kojeg treba preletiti dubok kanjon rijeke Mirne te se vratiti natrag u Buzet. Razlog nije bio samo da se utrka učini težom, već zbog meteorološke  najave većeg razvoja oblaka na području Ćićarije te je Motovun bio idealna točka da se odmaknemo od toga. Start utrke je pomaknut ranije zbog istog razloga, na 12:15h te 30 min kasnije otvaranje startnog cilindra.

Predletači Jasna, Luka i Karma su dali naslutiti da će biti dobro i da ima dizanja. Već u 11h nebo je bilo posuto većim kumulusima. Polijetalo se bez veće nervoze u manjim skupinama. Box i ja smo ponovno startali u isto vrijeme. Po startu odmah smo ukačili stup i vrti nas 10-ak. Svi lijevo dok naš Roman na rubu desno. Upozorio sam ga, ali nije me zarazivao ni pola posto. Nakon utrke je rekao da on vrti svoj stup i da nikome ne smeta. Aj dobro. Stup je bio živ i uzak, pa nam je trebalo neko vrijeme da se u stupu posložimo i rasporedimo te da dignemo visinu.
Digao smo 1300m i izletio van pod jednu bazu oblaka koji se tek formirao te sam ostavio kolege u prvom stupu. Bližio se početak utrke, pa sam požurio na rub cilindra koji je bio 6 km oko crkve Sv. Tome nad Ročkim Poljem. Jedna skupina na čelu s Biondićem i Hrgom kretala iz pozadine, duboko iznad visoravni Ćićarije. Unutar cilindra, nad Nuglom svi smo se opet grupirali u jednom stupu i sad nas je 20-ak vrtilo u kvalitetnom stupu. Čim je dizanje oslabilo krenu je desant na 1. točku, crkvu Sv. Tome. Samo je Bošković bio ispred nas i znatno niže, on gubi poziciju jer se trebao nabrati. Više manje svi piloti se drže jedan za drugim, a malo pred točkom i odmah poslije nje započinje diferenijacija brži krila. Tako je poveo Mare Novak, odmah za njim Biondić, a onda idemo Tomaž Toplak i ja. S Tomažom sam letio cijelu utrku do kraja. Jedna veća grupa je odmah za nama.

Odlučio sam ne vraćati se na greben, već ići ravno preko Roča prema drugom kraju grebena i selu Črnica. Dok su Biondi i Mare, a potom i Hrga morali vrtiti došao sam iznad njih. Hrga je prvi potegnuo, Tomaž i ja za njim, a ispod nas su jurili Mare i Bošković. Bošković je kasnije dignuo visinu, dok je Mare ostao dosljedan i grebeo nisko po grebenu do Črnice. Mi na visini nismo imali problema, vozili smo se pod speedom pod bazama. Nakon Črnice, pošto smo digli najveću moguću visinu, nažalost samo 1400 m, krenuli prema 3. točki – Motovunu. Dok se velika skupina pilota grupirala nad Črnicom i dizala visinu, za to vrijeme je Hrga jurio preko rijeke Mirne u kanjon, ja sam se odlučio letiti preko visoravni iznad Zrenje. Čak sam malo i u Sloveniju zašao. Zaobišao sam u velikom luku kanjon Mirne.
Tomaž Toplak me je u stopu slijedio. Izbili smo na Istarske toplice sa stražnje strane, digli 1450m pod bazom i nastavili prema Oprtlju i Livadama. Nešto prije Livada, iznad Ipša smo presjekli Motovunsku šumu i letili na Motovun. Bšković je bio prvi na točki, 200 m niži. Potom sam okrenuo stari grad ja, a za mnom i Tomaž. Tomaž je odmah odjurio natrag po istom dolaznom pravcu, jer smo izgubili dosta visine. Ja sam ostao nad Motovunom jer je Zoki nešto vrtio. Međutim nismo se spasili. Prebacili smo na prvi slijedeći greben niz vjetar, iznad sela Fakini i tu se zadržali 15 minuta. Pridružili su nam se Tomek Šimunov i Mario Habek. Na kraju smo sletili. Za nama su piloti dolijetali u valovima i uglavnom slijetali gdje i mi. Osim četvorice hrabrih: Snage, Korpara, Lovreca i Danka koji su se zabili u šumu i letili nad cestom i Mirnom. Dobili su između 40-60 bodova više od nas.

Danas Feniks solidan. Mirda 10., ja 12. Box, 20. Držimo drugu poziciju klupski sa 400 bodova ispred Albatrosa iz Splita. Prvi je uvjerljivo Let Ivanec. Nakon 2. utrke ja sam na podjeli 4. mjesta s Boškovićem (prešao nas je Lovrec), a vode Hrga i Darmir Habek koji su danas jedinu ušli u cilj.

Izvještaje piše direktno poslje tekme: Antoni Buljan