Vransko jezeroZbog kronične neletice tokom svakog boravka na moru u Zadru već sam bio očajan te počeo tražiti terene pogodne za letenje. Dečki su pisali svojevremeno o letenju kod Đverske i to mi je bio teren broj jedan. Proučavajući konfiguraciju terena na Google earthu jedno lijepo sunčano popodne ispijajući kavicu u hladovini, zapelo mi za oko vransko jezero i brda nad njim. Hvala bogu na google earthu i svim njegovim mogućnostima...
...pa među ostalim i na tome da ljudi gore stavljaju slike. Kod kuće polijetanje je izgledalo i više nego moguće i nije mi bilo jasno zašto se to ne koristi. I tako odo ja na more i strpljivo čekao dan kad će zapuhat neki J-JZ.Nakon četiri dana praćenja prognoza ukazala se prilika da petak bude letan. Put ka vrhu brda dobro je označen jer je gore vidikovac Kamenjak koji je u sklopu parka prirode Vransko jezero.Vransko jezero

Cesta do vrha je friško asfaltirana. Sa autom se dolazi pedesetak metara do vrha i onda lagano, gotovo po ravnici do vidikovca. Ulaz na vidikovac i prvi dojam odlični, dočekuje nas srdačna gospođa koja se predstavlja kao turistički vodič, ili nešto slično, i naplaćuje nam karte za ulazak u park prirode po cijeni od 20 kuna. Nije se problem dogovoriti ako ste došli s nakanom letjeti pa smo tako cura i ja platili jednu kartu.  Pošto nikad nije čula za paragliding uvjeravam ju i objašnjavam joj sinergiju paraglidinga sa prirodom, odnosno, da tu nema buke, motora, zagađenja ni ostalih štetnih utjecaja na prirodu.
ToddPošto je žena bila poprilično zbunjena svim tim i teško joj je bilo bilo što zamislit od te opreme, nazvala je šefa i sve mu lijepo ponovila što sam joj rekao te napomenula da je ulaznica u park prirode uredno plaćena. Šef je odobrio letenje uz napomenu da se držim podalje od sjevernog dijela jezera jer je gore neki ornitološki rezervat.

Što se tiče lokacija za polijetanje: Nisam našao niti jedno iole dobro mjesto za normalno polijetanje, ima samo paranormalnih. Sa samog vidikovca nisam polijetao ali je sigurno izvedivo i vjerojatno najsigurnije ako puše J-JZ što taj dan nije bio slučaj. Odmah da velim, ako nema 2,3,4,5 m/s vjetra vjerojatnost polijetanja je jako mala, teren je toliko loš da nema trčanja nego vas krilo treba poprilično nosit da ako i dotičete pod onda to radite meko i samo se odgurujete po vrhovima ružnih nepravilnih kamenih blokova prema strmijem dijelu. Neznam, možda bi i odma odlijepilo od poda i preletilo se svo to sranje ali poprilično je položeno. Samo dizanje krila na tom mjestu pretpostavljam da nije nikakav problem jer se šleper može okrenuti ali kad se preskoči zidić od pola metra vjerojatno nastaje belaja.

Druga opcija, koju sam i iskoristio, je mali vidikovaca do kojeg se dolazi poučnom stazom. Ograđen je drvenom ogradom i postavljen je dalekozor  u kojeg se ne ubacuju kovanice, da se ubacuju vjerojatno bi bio demoliran. E ovdje je primarni problem drveni stup sa putokazima, gledao sam kako da ga maknem aliPriprema za start sam odustao od te opcije. S jedne strane taj putokaz, s druge grmlje. Ovdje ako nema isto tako 3,4,5 m/s vjetra ili termike nemojte se ni truditi pokušavat. Uvjeti za start su takvi da krilo treba staviti u žestoku potkovu te ga kontrolirano, po mogućnosti, na jednu stranu dizati.
Kad se malo napunilo zrakom prvo sam ga oslobađao od hebenog putokaza, a onda lagano od grmlja. I kad je krilo u zraku i kad ste spremni za polijetanje onda još samo treba proći kroz prolaz širine jednog metra  između grma i ograde, stati na jednu malo udaljenu stijenu te odletjeti, ko vlada krilom ili misli da vlada on može probat, ostali neka si uskrate muku nošenja krila gore.

Što se tiče samog letenja: Bilo mi je prvi put, nikad nisam čuo da je netko letio na tom terenu, maksimalnoStart sam respektirao teren i konfiguraciju, smjer vjetra nije bio idealan te se nisam bez veze zavlačio u možebitne rotore. Let je trajao 25 minuta i od toga svega nekih 10 minuta na glavnom grebeni čisto zbog predostrožnosti s obzirom na uvjete. Da puno ne filozofiram o podražajima koje sam osjetio tokom leta dovoljno je reći: „jezero, more, Dalmacija pod nogama“ , na vama je da zamislite.

Sletište: E ni to nije baš tako jednostavno ali nije toliki bauk ko polijetanje. Sletišta ima ali treba krenut s dovoljnom visinom na njih, ako si prenisko hebo si ježa u leđa i objesio si cijelo ili barem dio krila na makiju kad slijećeš na kameni put u podnožju bočno na vjetar. Nisam si to dozvolio te krenuo prije na mali greben koji je kraj livada za slijetanje. Kod slijetanja treba obratiti malo pažnje da se baš krilo ne objesi čoviku na maslinu ali nije neka vrla mudrost, ako si uspio gore poletjeti onda ćeš bez problema i sletjeti.

GonjaloPotencijal: Da u Zadru i okolici ima pet pilota koji bi gravitirali tom poletištu bez ikakvog problema bi se dalo nasipati kamiona šljunka da se napravi start koji bi onda bio školski. Šljunak bi samo trebalo nasipati da se zapune pukotine među stijenama, ako su oni mogli betonirat na malom vidikovcu sa kojeg sam polijetao onda mislim da nema problema što se toga tiče, 99% sam siguran da bi se to dalo dogovoriti s upravom parka jer bi im automatski porastao broj posjeta parku te naplaćenih ulaznica. Pristup poletištu je izvanredan, pristup sletištu i nije loš ali bi mogao biti bolji.Gonjalo

Teren je prekrasan i bila bi šteta da ostane neiskorišten što se tiče nas ali evo mislim da smo u totalnom deficitu sa pilotima s tog područja, a sumnjam da će se nešto u skoro vrijeme promijeniti.

Piše: Tomislav Bedeković