IspitPostoji više vrsta pilota parajedrilice, oni koji lete dobro i oni koji misle da lete dobro, neki od njih skaču od točke A do točke B, neki se trude sletati preciznije što mogu, neki rade prelete male, neki velike, sve u svemu to u konačnici i nije bitno, svatko od nas leti kako najbolje zna i radi upravo ono što ga najviše veseli, u konačnici radimo to zbog sebe i samo zbog sebe...

...ako radimo zbog drugih, onda definitivno radimo to iz krivih razloga, no ima jedna stvar koja nas djeli, a toKnjižice je pilotska dozvola. Kod nas još uvjek s obzirom na broj ljudi koji se bave parajedriličarstvom je premalo dozvola pilota, neki dijele mišljenje da je taj komad papira glupa i nepotrebna stvar, da to njima ne treba, no postvalja se pitanje, dali je to zaista tako?

Prije nego odgovorimo na ovo pitanje sjetimo se svojih početaka, jer priznali mi to ili ne, svi smo jednom bili početnici, skupljali smo i upijali znanje i iskustvo od onih koji su se time bavili Teorijaprije nego smo mi to otkrili, gotovo smo usisavali svaku riječ, svaki pokret, sve što smo vidjeli i čuli, skupljali opremu i pomalo izgrađivali sebe, neki su od nas imali pravi i jedini ispravan put, prošli su obuku u nekom od obučnih centara koji danas djeluju na području Hrvatske, neki su se školovali i vani, svega je bilo, stvarali su se klubovi, letjelišta, da bi razvili naš način letenja koji danas imamo i učiniti ga što sigurnijim, to sve, ali baš sve su omogučili piloti, ne anarhičari.

Piloti koji su se povezali, organizirali, razmjenili znanja i iskustva, učili iz svake nesreče, analizom i upornošću, stvorili pravilnik koji nam omogučuje što sigurnije letenje, napisali i obradili knjige, odvojili Teorijarekreativno i natjecateljsko letenje, omogučili svima koji žele da nauče već stečenja znanja, pa između ostalog donjeli i zakon koji omogučuje da možemo na osnovu onih koji su kopetentni, stručni, koji stvaljaju potpis na naše licence prepoznati tko je sposoban letjeti sigurno i tko raspolaže potrebnim znanjem za to.

SletišteTakve mi operateri lako prepoznajemo, jer imaju potrebne pilotske dozvole za letenje. Što nam ta dozvola govori? Meni osobno puno, jer onda znam da takav pilot posjeduje određeno znanje, vještinu i iskustvo, koje je predhodno provjerila stručna komisija i da takav pilot neče ugroziti sebe, niti druge prilikom letenja. Zato se trebamo uvijek radovati, novim pilotima i novim dozvolama, jer svakog dana nas je sve više, a to je dobro za sve nas i za sve one koji će na pravi i ispravan način tek doć.

Bio sam prisutan takvoj jednoj provjeri znanja i vještina na nedavno održanom ispitnom roku za pilote Član komisijeparajedrilica u petak 24.09.2010. Na zakazani termin u 9.30h u prostorijama agencije za civilno zrakoplovstvo odazvalo se 22 pilota od 26 prijavljenih. Već pred zgradom u kojoj se nalazi CCAA u ulici Grada Vukovara sreo sam se s nekim kandidatima, iako su skrivali svoju tremu i uzbuđenje, to se je jako dobro vidjelo na njima, puno pitanja kojima sam bio izložen, nervozan smjeh, česta potreba za toaletom, neprestano ulaženje i izlaženje iz zgrade, sve je to ukazivalo na nervozu pred ispit, koja je sasvim normalna i ja bi rekao simpatična jer stvara jednu dobru i prijateljsku atmosferu (znam da njima baš to nije bilo simtatično, no meni je). Ubrzo su svi zauzeli svoja mjesta i gospodin Budimir kao predsjednik ispitne komisije je predstavio i dva ispitivača Danka Petrina i Antoni Buljana.

Nakon toga se je prešlo na provjeru dokumentacije i prisutnih članova, a odmah zatim na to kako će izgledati ispitni postupak i kako se od kandidata traži da to odrade promišljeno i ozbiljno. Ugodno me je Nenoiznenadila ta razina profesijonalnog pristupa i načina rada ispitne komisije, iako se svi više manje poznaju s ispitivačima, nije bilo pristranog rada i nije se dozvoljavala konzultacija kandidata međusobno.
Naravno da sam ja pratio pomno svoje kandidate koje sam pripremao za ovaj ispit, jer na neki način se je tu provjeravao moj rad i trud koji sam uložio u svoje polaznike, najviše sam bio skoncentriran na Jakoba koji je bio najnervozniji, iako sam znao da posjeduje dovoljno znanja da može proći ovaj teoriski dio ispita.
Vrijeme je prolazilo, a komisija je dobivala jedan po jedan test znanja na ispravljanje i vrlo brzo i zadnji kandidat je predao svoj test, a mi smo prionuli na ispravljanje. Ispravljajući testove uvidio sam da suPilot Jakob kandidati bili dobro pripremljeni i da posjeduju potrebno znanje za dozvolu pilota, iako smo naišli na nekoliko zabrinjavajućih odgovora u opisnim pitanjima sve ostalo je bilo vrlo dobro, a i sami rezultati su na to ukazivali, svi kandidati su bili s znanjem iznad 90% što je zadovoljavalo i onaj prvi prag koji su nekad imali prvi kandidati za dozvolu pilota parajedrilice.

Nakon toga teoriskog dijela uputili smo se prema Sv. Jani i Japetiću gdje se je održavao praktični dio ispita, gdje se je utvrđivala vještina koju posjeduju budući piloti. Toni je održao na sletištu u Sv. Jani kratak brifing gdje je informirao kandidate o školskom krugu i uvjetima, a zatim ih rasporedio u dva kombija i poslao na start, gdje ih je čekao Danko i upoznao s načinom kako će Iščekivanjeocjenjivati način poletanje i što je minimum da zadovolji prolaz, jedan za drugim polako su poleteli, na pola puta do sletišta su radili uši s laganim skretenje u obliku slova S, a onda pristupili mjestu za skidanje visine u školskom krugu i školskom krugu. Bio sam uz Tonija na sletištu koji je imao komunikaciju preko stanice s Dankom i bio upoznat o svakom poletanju svakog pojedinačnog kandidata. Toni je zahtjevao da se vidi školski krug u sva tri kraka i da se zadovolji minimum te forme, velika večina je uspjela u tome bez večih problema, dok je njih par imalo problema zbogFeniksovi novi piloti promjenjivih uvjeta. No nakon nekog vremena svi su piloti prizemljili, vratili smo se u birtiju i pričekali da Toni i Danko donesu konačne ocjene o kandidatima, nakon kratke konzultacije su se pojavili, te  analizirali događaje i saopštili da su svi kandidati zadovoljili ispitnu provjeru.

I dok su novopečeni piloti jedan drugom čestitali i častili se, Danko, Toni i ja smo se opet malo bacili na papirologiju, te kompletirali cijelu priču za taj ispitni dan. Dobili smo 22 nova pilota, Feniks se može pohvaliti s dva, Jakob i Neno su postali piloti, čestitke njima i svima koji su postali piloti, puno uspjeha i sigurnog letenja vam želim.

Piše: Edo Lješćanin