6Već nadaleko i široko poznati letački događaj i ove godine je opravdao svoja očekivanja. Extrime Team Osijek (ETO) ponovo je odradio maratonski posao, osiguravajući u periodu od 01.10. do 03.10. sve što je potrebno za jedno nezaboravno letačko okupljanje, pa i ovim putem izražavam svoje divljenje i hvale za tako jednu zahtjevnu organizaciju koja pruža sve od letenja do druženja, a cijelo vrijeme je pod krunom sigurnosti, pazeći da sve prođe u najboljem mogućem redu, no pođimo redom...


...pripremali smo se dugo da odemo na DON, radio sam kombinacije za prevoz, lobirao ljude, no do Našićki Playboyzadnjeg dana nisam znao ni s čim, ni s kim ću ići u Osijek, vikend se je bližio i trebao sam riješenje, a ono se je pokazalo dva dana prije polaska, na letenju na nama omiljenom letjelištu Kalnik.
Kako sam vidio da kombi neču napuniti i ići s njim, odlučio sam se pridružiti Bori i ubaciti jedinog sigurnog suputnika za DON kojeg sam imao Ivanu, koja je bw pokazala da ima više stava i odluke od većine naših pilotčina u klubu.

IvanaSubota u 7.30 h polazak iz meni omiljenog sela Rovišća, preko Virovitice i Našica, putem Osijeka.Boro vozi svoju Mazdu 626 koja je puna nas i naše opreme, po putu čujemo se se s Božom koji je na kraju od silnih kombinacija krenuo sam. Putom do Osijeka, opisujem događanja s prošlog DON-a koji mi je ostao u dragoj uspomeni, naravno da ni smjeha, ni zezancije, ne nedostaje. Boro je zbog svog manevriranja kroz centar Našica ubrzo proglašen Našičkim playboy-om i uz dobru zekicu, uživljuje se u tu ulogu (opravdao je očekivanja ;-)).

Ubrzo nakon tih Našičkih manevara stižemo u Čepin na aerodrom i ima se što za vidjeti, pika je u toku, BoxETO-vci rade punom parom, s pola piste poleću jedan za drugim, pozdravljamo se s domačinima koji se ispričavaju jer nemaju vremena za razgovor, što je potpuno razumljivo, jer imaju prijavljenih šezdesetak pilota i gužva je na startu i dok pika traje promatramo malo poletanja, te odlučujemo nešto pojesti, pa da im se pridružimo.

Box, Šteta, Rodrigo, Ante i Božo bore se,za što bolji plasman sebe i Feniks u preciznom sletanju, Boro i Ivana marljivo vježbaju leđni start, vjetra ima najtaman za to. Vrijeme prolazi, gledamo kako poleće Toni s Mantrom R10 i bori se da opstane što duže u zraku, Rodrigo leti tandema, cijelo vrijeme je dinamično i događaja ima, osim nas tu su i bosanci i mađari, pravi mali aeromiting, ma milina.
JerryGledam da je još gužva na startu, pa čekam neki bolji termin da ubacim Boru u vatru, te da ga pošlepaju, a i Ivanu i sebe u nekom tandemu. Završavamo s vježbanjem leđnog starta i Kova nas vozi na start, a tamo Bože mili, paleta pilota koje kakvih, vitla posustaju, no ETO-vci se bore da stvar ide dalje, svaka čast na trudu momci, nema šta.
Ne prolazi puno vremena i dogovaram s organizatorom da mi pošlepaju Boru, za operatera mu odabirem Josipa iz Sl. Broda, jer osim što ima specifičan izgled vozila za šlep, ostavlja dojam operatera spremnog s strpljenjem odraditi početnika u šlepu i dok čekamo red konačno poleče Šteta nakon dva sata čekanja, ljut na pilote koji nemaju bontona i koriste gužvu, te se guraju preko reda, svi znamo Štetu i kako on to simpatično doživljava.

Ode šteta, a Boro spreman i zapet ko puška, Joza ga instruira, upozorava ga i on i ja da ne sjeda prerano uŠteta sic i ne namješta se i konačno trenutak istine, ispucavaju Boru, Ivan ga slika i sve ide dobro osim što je naš playboy zaboravio da se ne namješta u sicu, ali kaj se može, nemreš sve imat ;-), nakon toga penje i penje i penje... veli Kova... e, Edo koliko šlepova ima...pa...odgovaram ja...misliš računajući i ovaj...da...reče Kova...hmm, jedan...odgovaram kroz lagani osmjeh...mislim nije to ništa čudno jednom moraš imati i prvi šlep, ali naš playboy postavlja visinski rekord tog dana, jer ga izvlače cca, na 600m ;-), svaka čast našem Našičkom playboyu, osvjetlio mi je obraz.

BoroI dok Boro leti nebom pod oblaka, Ivana i ja spremamo se za poletanje, Joza se vrača i "kači" nas, za tren smo u zraku, putnik miran i pouzdan, a pilot ko pravi, ide sve kao da zna što radi ;-). Vjetra po visini sve više i sve teže probijamo, nakon odkačivanja na visini između 400 i 500 metara usjeravamo se prema "piki", koja se čini jako daleko iako je praktički ispod nas, odpuštam trimove, ali uzalud, pomalo napredujemo, no na kraju nismo uspjeli doć do pike, ali stvar je super, letili jesmo, sletili jesmo, sve super. Spremamo opremu i pridružujemo se ostatku Feniksovaca pod šatorom, a tamo već paleta zekice i pive i ono dobro poznato raspoloženje nakon letačkog dana, pravo dobro, ono ekstra.

Joza Ivana i Edo Tandem Start Poletanje

PobjedniciNakon večere Moro i Kova priopčavaju rezultate ostvarene tog dana. Rezultata ima, a dominiraju uglavnom mađari, kao da je njihovo državno natjecanje, no tko nam je kriv kad neznamo slijetati precizno. Najbolje plasiran Feniksovac je Ante Žaper na 11. poziciji, pa mu ovim putem čestitam.
Ubrzo nakon rezultata, Moro nas smiješta u apartmanu na seoskom imanju u Baranji, pod nazivom Vrata;-) Baranje u Bilju, gazda Matija i njegovi roditelji pravi domaćini i slavonci, gostoljubivi i na raspolaganju, tako da toplo preporučujem da ako vas put navede da morate prespavati u tom kraju svakako ih potražite nečete požaliti.

Umorni od puta i aktivnosti, smještamo se u apartman i pripremamo za feštu u Tvrđi. Moram priznati da sam se dvoumijo dali ići ili ne, jer sam bio prilično umoran i tada mi se ideja o spavanju činila jako dobra, no nisam htio biti partybreker, pa reko pregrmiti ću malo, a kad mi bude frka, fino taxi, pa u krpe.

FeštaU playboyovom autu tipa Mazda 626 stižemo u Tvrđu, kako bi Boro obilježio mjesto parkiranja, zabija se u rinzol s karterom, sreča ulje ne pušta, super je krenulo.
Iako je već sad 22.30 h prvi dolazimo u klub na Tvrđi i zaposjedamo šank, lagana pivica i opuštanje uz prepričavanje događanja tog dana iz Čepina. Vrijeme lagano prolazi, a  i ekipa se okuplja, atmosfera raste i penje se prvi bend na binu, hmm...moram priznati da nisam baš razumijo tu mladelačku buntovnost bez razloga i obradu legendarno poznate Tajčine stvari "Hajde da ludujemo ove noći", no valjda sam propustio negdje nešto, pa ne kužim priču. Baš sam vagao trenutak i razmišljao, dali sad da krenem na spavanje ili da pričekam još koji minut, kad se pojavi Jerry, vesel i razigran, mora da je primjetio moje stanje duha i tijela, pa donosi za naše maloFešta šankersko društvo pet rakijica, nevoljko  je uzimam, ali da se Jerry ne uvrijedi ajde da popijemo i nazdravimo i buuum.
Rakija čini svoje, restarta mi sistem, dižu se neki programi koje sam već davno obrisao iz sebe, a da stvar bude još bolja, mijenja se i bend, a ovaj zvuči jako dobro. E, sad je sve drugačije, već je treća rakijica popijena, bend rastura i eto počinje fešta ;-).
Dalje nebi o tome da davim, jer fešta ko fešta i to je uglavnom to.

PlayboyDrugi dan za nas, a treći DON-a teče nekako prilično usporeno, barem meni. Umorni od prošlonoćne fešte, uglavnom promatramo razvoj događaja na aerodromu, gužva na startu, vitla ispadaju jedna za drugim, nervoza, teško je doć na red, Boro dvoji dali letiti ili ne, Ivana sigurna da neće, u to se pojavljuje Dario s svojom boljom polovicom i dalje čekamo, a gužva sve veća, polako stiže i vrijeme ručka, pa predlažem da nešto klopamo dok je gužva, pa ćemo vidjeti kaj dalje. Hrana paše da je teško opisati to riječima, a nakon toga ona dobro znana "fjaka", lagano se zaleglo pored šatora na sunce i nikud i ništa. Dobijamo vijest da je sve ostalo na jednom vitlu, tako da definitivno odustajemo od letenja, Dario odlazi u grad, a mi polako se pozdravljamo s domačinom i odlučujemo popitiFjaka još kavicu na trgu, prije polaska kući.
E, tu kavicu ćemo pamtiti dugo, a pogotovo naš Boro, a sad ću vam reći i zašto. Dolazimo u centar Osijeka i Boro baš ima želju stati što bliže moguće trgu. Dobro to mi je jasno jer je iscrpljen od sportskih aktivnosti za vikend, nalazi mjesto, parkira po PS-u i odlazimo na kavicu.

To je taj tranvaj Kava ko kava šta da se priča, vračamo se nakon cca. sat vremena, kad imamo što vidjet, nema auta, ne vidimo ga, moram priznati da je to tako šupalj osiječaj da vam nemogu reć, ma pauk nije sto posto, jer auto je propisano osto ;-), zaključuje naš Borislav, no šta se može, auta i dalje nema i sve naše u njemu, Boro zove organe javnog reda i mira, a ja Moru, da pomogne rodu, uskoro saznajemo s obije strane, da je pauk odnjeo vozilo jer je zakrčio tranvajski promet i da se nalazi na parkirnom prostoru pauk službe u Čepinu. Dolazi po nas Tony Krznarić i vozi nas u pauk službu, a tamo samo dobre vijesti, sistem ko za svakog pauka, plati, pa klati, no Tony vrši pritisak, te dobijamo uplatnicu i auto, tvrdiCijenik su ti pauk službenici, nema milosti, no nakon nekog vremena pokušavanja vrdanja i neplačanja, uspjeha nema, pa uzimamo uplatnicu i Mazdu i odlazimo s Tonijem na kavicu, zahvaljujemo na pomoći i konačno krečemo put kuće, naš prekaljeni Našićki playboy u tom trenutku postaje Osiječki Spiderman ;-) i iako olakšan za koju stotku, podnosi to jako dobro, ako ništa to ga održava budnim, za razliku od Ivane i mene koji dremuckamo putem kući.

DON je iza nas i sigurno je jedno, nedostajat će nam sve do nagodine.

Piše: Edo Lješćanin