d03939Zimska liga ide već nekoliko godina zaredom. U prvo vrijeme održavala se samo u Sloveniji, na terenima Primorske, u dolini Vipave nad kojom se uzdižu strme litice do 1000 m visine (Kovk) i dužine preko 30 km. Blaga i topla mediteranska klima omogućava letenje zimi uz pogodne uvjete. Vremenom se zimska liga proširila i na naše terene Tribalj i Buzet, koji također spadaju u mediteransko podneblje i omogućavaju kvalitetno zimsko letenje...

 

...Prva utrka ovogodišnje zimskle lige održana je 19.11.2011. na Lijaku kod Nove Gorice. Mega popularni Lijak privukao je 34 natjecatelja te barem još toliko rekreativnih pilota i XC majstora. Istodobrno je na Kovku polijetalo mnoštvo paraglidera i zmajeva. Ukupno je na XC globe prijavljeno 75 letova na ovom području. Po mojoj slobodnoj procjeni bilo je oko 100 letača toga dana. I to sve krajem studenog. Pravi festival! Organizacija letenja na Lijaku je beprijekorna, uvijek kruže 2-3 kombija koji za vrlo povoljnih 3 eura voze letače na poletište koje je udaljeno 10-ak kilometara te uređeno i prostrano. Sletište je ogromno i odmah uz cestu, a autocesta prolazi dolinom Vipave i jedan od izlaza je tek 2 km od sletišta. Vremenski to znači da se ugodnom vožnjom iz Zagreba stiže za 2 h.

 

Lijak

d03936Ujutro, u subotu tog 19. studeneog, okupila se veća skupina letača iz Hrvatske. Nabrojao sam 20-ak pilota uglavnom iz Rijeke i šire okolice Zagreba. S nama je iz Zg došao i Mario Knezović - Mara iz Mostara koji je noć prije sjeo na autobus i "zaletio" do Zagreba kako bi ujutro moga s nama na Lijak. Kakva volja! Došao je i Hasan Čaušević iz Graza, inače letač koji se često viđa na Gomili pored Kladuše, te Martin Jovanovski iz Prilepa koji je doša testirati novo krilo za Axis. Samo što se svi skupa nismo izgrlili i izljubili kad smo se susreli na parkingu. Sunčano vrijeme izmamilo je sreću na naša lica, a kuhano vino samo je potaklo taj osjećaj. Kako i ne bi, pa na kontinentu je već 3 tjedna magla i hladno.

Svi smo se prebacili na start te tamo nastavili ljenčarenje na suncu. Hrga je žustro širio i podizao svoj d03915Team 5 Red na jesenskoj termici. Ubrzo su došla i braća Valič (koje i nismo očekivali) te smo se svi usplahirili u isčekivanju da li će izvući iz ruksaka svoja novo konstruirana krila netom osnovane firme 777. Od 2 modela koja razvijaju (EN B i EN D) prikazali su samo model "Rook" EN B. Izgleda neuobičajeno prema današnjim krilima. Ima stepenasti izlazni rub. Navodno je takav zbog smanjenja induciranog otpora, ali kako je to tek testno krilo, pitanja je kakvo će izgledati na kraju. Napokon je Grašper Prevc (inače odličan slovenski pilot i organizator utrka) pozvao na briefing i najavio početak utrke. Utrka je dugačka 35 km, a odvija se uglavnom na grebenu. Cilj je kod Vipave uz pizzeriju Anja uz glavnu cestu.

d03890Čekamo na otvaranje startnog cilindra nisko nad grebenom. Ne ide visoko, a što smo mogli očekivati u kasnojesenjem anticiklonalnom ozračju? Ganjamo balone u manje od 100 m i čini mi se kao da smo iz one dječje vježbalice "riba ribi grize rep". Sad sam nekome na "repu", a slijedeći čas drugi mi uljeće iza leđa. Malo se odmičem s prve točke i ruba startnog cilindra, jer mi nije tako napetra utrka da rastežem svoje živce. Relaksiram se pogledom na udaljene Julijske Alpe pod snijegom i fotografiram. Prva točka je van grebena nekih 1 km istočno od starta, crkvica Škabrijel. Jurimo k'o osice, pa brzo natrag na greben. Čim smo se naslonili na greben dizanja su proradila i liftaju nas iznad stijena. Preko starta u smjeru Nove Gorice, napadamo vrh Danijela, brdo stožastog oblika koji često služi kao okretna točka, a problematično je ukoliko se dođe niže od vrha, kad je nemoguće ući u 400 metarski cilindar. Nakon okreta Danijela ponovno se vraćamo na start ili bolje bi bilo reći pod start, jer smo svi redom niže od starta. Izgleda nezgodno, jer samo što nismo scurili već na početku utrke (slijedeća točka je udaljena 25 km). Međutim, nema većih problema s održavanjem visine. Letimo niz greben, u čemu nam pomaže zapadnjak i pomalo "izranjamo" iz opasnog sloja.

 

Slijedećih 10 km nema potrebe za izražavanjem letačke vještine, leti se po principu – usmjeri prema d03945slijedećoj točki, nahrani svinje i ništa ne diraj. Tko god je pokušao zavrtiti koju "osmicu", a i ja nisam odolio nekom balonu od + 3-4 km/s, nije dobio ništa osim zaostatka za vodećom grupom. Pod vrhom Čaven nastali su prvi problemi, bar za mene i još neke pilote. Tu greben zavija, a pojavljuju se manji grebeni ispod i teren je vrlo razveden te su termika i strujanja vjetra složeni. Pokušavali smo se izdići iz turbulentnog sloja (nije to bilo jako opasno, ali ne i ugodno) u raznim formama i figurama, osmice, krugovi, elipse, elipsa + pol osmice, uske osmice i sl. Jednostavno nije išlo. Šokre i ja smo izgubili točno 15 min, a da nismo dobili puno visine.Iskusniji slovenski piloti su jednostavno nastavili i nisu se previše tu zadržavali, doduše s malo više visine, a taj dan je 50 m visine bio ogroman kapital. Nakon Čavena letili smo nad gustom šumom, što crnogoricom, što bjelogoricom i nimalo nije bilo svejedno pogledati u daljini (kilometarskoj) prva sletišta. Iz iskustva znam da greben "drži", pa se nisam obazirao na to, ali oni koji su prvi put ovdje letili vjerojatno im nije bilo svejedno. Na koncu tog dijela grebena otvara se duboka dolina i grad Ajdovščina. Meni je uvijek prva asocijacija na Ajdovščinu Fructal i predivan sok od kruške koji mi se vraća iz djetinjstva. Ali tu dolazi drugi problem ove utrke – prebačaj te doline i usjeka na grebenu u dužini od 4 km. U toj traniziciji izgubio sam 400 m (krenuo s 900 m), što i nije tako loše, jer daje finesu 10, ali uz leđni vjetar.

d03958Nakon naslanjanja na greben bez problema vraćam visinu i letim prema Kovku. Pribiliživši se drugom popularnom startu u ovom kraju, ugledao sam hrpu raširenih krila, ali i herikopter. Helikopter je bio u pogonu i po zvuku mi se činilo da se sprema uzletiti. Zabrinuo sam se, jer nisam znao da li utrka ide ili se prekida. Helikopter je doslovno bio na ruti utrke. Ništa nisam čuo na radio stanici, drugi su piloti ispred mene držali pravac, pa sam se i ja poveo za njihovim primjerom. Međutim to me je malo omelo i nisam podigao visinu za daljnji tok utrke, što će mi se kasnije osvetiti. Ponovno preskok nad Vipavom s grebena na greben u dužini malo većoj od 3 km i uz gubitak visine od 480 m. Nad Vipavom srećem pilote koji su već okrenuli posljednju točku te u nekom slabom dizanju hvataju što se na kraju dana da uhvatiti. Još 5 km do pasivne reflektne ploče na grebenu. Mimoilazim se s Hrgom. Kužim da će biti problema. U povratku stružem stijene, čak se dovikujem s penjačima na stijeni, a dizanja praktički nema. Samo još 5 km do cilja. Instrument mi govori da ću biti između 50 i 100 m u deficitu s visinom, ali nema pomoći. Nakon 2 km odvajam se od grebena i letim d03984preko neke stare vipavske utvrde prema cilju, još 3 km. I dalje sam u minusu s visinom. Na kraju sam došao do 1,2 km do cilja i morao sam okrenuti i sletiti u suprotnom pravcu, jer nisam mogao preletiti neko brdašce s kućama, ne većim od 20 m. I bez tog brda ne bih završio utrku. Koštalo me je 50 m manje visine na Kovku.


Pobijedio je Jože Molek s vremenom 1h 11 min ispred Stojana Kranjca i Staneta Jakopiča. Utrku je završilo 18 pilota, od toga naši Hrga i Bruno na 11. i 13. mjestu. Kreši, Mari i meni je nedostajalo tih 100-njak m visine, a i Brozićka je bila blizu.

Rezultati: http://www.slo-paragliding.com/datoteke/pwc12/task1.html

Track: http://xcglobe.com/olc/index.php/flight/info/776641

Još slika: https://picasaweb.google.com/112612256338201887973/LijakZimskaLiga19112011#5677109020245313762

 

Tribalj

d04033Druga utrka zimske lige 2011./12. održala se 27.11. na Triblju, a nastupilo je 35 natjecatelja, od toga 7 iz Hrvatske. Veliki broj pilota se okupio u želji da iskoristi sunčan i letiv dana. Tribalj je naš ekvivalent slovenskom Lijaku. Naše "zimsko" brdo, pogotovo nas kontinentalaca koji ne vidimo poštenog sunca od studenog do ožujka. Da nam nema Triblja vjerojatno bismo zahrđali i svisnuli od tuge i čemera zbog neletice u zimskom periodu.

Današnja utrka je postavljena grebenski, a kako drugačije! Dugačka je 35 km, a sastoji se od 7 točaka (startni cilindar + 6 točaka). Poprilično s obzirom na dužinu. Čim je više točaka postoji opasnost da natjecatelji pomiješaju redosljed ili koju preskoče. Zato su svi na briefingu zapisivali na papir redosljed. Ja sam shvatio da sam bio dovoljno glup da ne izbrišem onih nekoliko točaka što su mi ostale u instrumentu od našeg Feniks open Kalnika (valjda ukupno 20 točaka), a koje su zauzele taman tolikod04012 memorije da mi ne stanu točke s kraja popisa koje su vezane za Tribalj. Prevc je vjerojatno upotrijebio svu raspoloživu memoriju današnjih uređaja i nakrcao točke za Lijak, Kovk i Tribalj, a kako tribaljske započinju s T, nisam na Lijaku primjetio taj nedostatak. Sad nemam 3 točke u memoriji koje su u utrci. Uzimam Antin GPS i prekucavam nedostajeće točke u UTM formatu (X i Y koordinate u nekom milijonskom broju). Pouka glasi, ma sve ih obriši kad ih brišeš, konju jedan!

d04034Poletjelo je nešto wind dummya, kako u šali nazivamo kolege rekreativce koji ispituju stanje u zraku. Uvjeti i nisu nešto, ne vidimo da netko izranja iznad "zmajarske rampe". Na startu puše i ne puše, odnosno postoje ciklusi, ali nisu tako izraženi i kvalitetni. Napokon Hrga otvara natjecateljsku dionicu uz nekoliko Slo kolega. Krećem i ja, s mišlju da ću se nekako održavati u zraku i možda pogoditi neki bolji ciklus te popeti nešto visine, nego da se patim s visinom netom pred otvaranje startnog cilindra. Čim sam okrenuo preko dalekovoda prema sjeveru ugledao sam desetak pilota kako grebu po grebenu između starta i "zmajarske". Uh, neće biti jednostvno održavati visinu. Ganjali smo sve balone koji su nam natrčavali pod krila, a na nekim "dežurnim" mjestima smo hvatali i po više njih odjednom.

Uglavnom, kao vožnja lošijim makadamom s puno rupa. I dok smo tako balonisali, svako malo je netkod04038 polijetao i dodavao se u naše balonsko igralište, pa je party postajao sve zanimljiviji. Neki su odlučili čekati na samom grebenu, ja sam se malo izvukao vani i hvatao dizanja, dok sam pokušavao fotkati. U jednom trenutku se nađem s Antom u istom (šato)stupu i krene naguravanje, on lijevo, ja desno, pa zamjena strana, pa ja van, on unutra, onda ja s pol krila unutra, a Ante van. Uf! Gledam na vrijeme i vidim da bi se trebalo približiti startnom cilindru. Mijenjam smjer i vraćam se preko zmajarske, naravno malo van grebena kako bih izbjegao mnoštvo, okrećem cilindar i letim prema 1. KT, dok Ante kasni i tek ide prema startnom cilindru. Ipak, uspio sam ga "opaliti" fotićem.

d04106Jurišamo prema 1. KT koja je negdje na grebenu na pola puta između starta i Križišća. Meni instrument pokazuje da sam u točki, odnosno da sam je okrenuo, ali nitko ne pušta speed i ne okreće. Hm, valjda sam zeznuo koju brojku kod pretipkavanja. Ništa, okrećem gdje i drugi. Tako sam 1. KT okrenuo napamet. Slijedi povrtatak preko starta i tranzicija do Grižana koji su 2. KT. Ponovno zaobilazim "zmajarsku" i greben pred startom gdje je najviše natjecatelja + rekreativci. Vidim da se  i Zoki Bošković na Poison 3 odlučio za istu taktiku. Vozim iza njega. Vozili smo zajedno onaj niži dio grebena prema Grižanima, a prvi dio smo preskočili i priključili se na greben tek na stijenama iznad Antova.

Održavamo se na grebanu do Grižana, onda izlazimo tek toliko da okrenemo crkvu i tu gubimo bar 50 m. Ponovno se naslanjamo na greben, ali ulijećemo u nj, ispod. Ipak, drži i letimo na 3. KT koja je ista kao i 1. KT. Opet ću morati okrenuti tu točku napamet i gledati druge gdje okreću. Tek pred startom, gdje se teren uzdiže, podigli smo nešto visine u uskim krugovima ili osmicama. Više manje vozimo se krilo uz krilo. Dizanja pod startom i dalje niz greben prema "zmajarskoj" smo ignorirali, a visina se polako d04046vraćala, jer su dizanja bila pravilno raspoređena duž padina.

Okrećem 3. KT (napamet,valja će biti dobar track), prolazimo start te nastavljamo dalje prema Grižanima. Ponavlja se priča od prošlog prolaza, drži se grebena, usmjeri krilo i ništa ne diraj. Sad već ličimo na vlak, formacija u istoj visini, krilo iza krila.

Prolazimo Grižane i 4. točka je nekih 4 km dalje prema Bribiru. Greben je sve niži, a alternativnih sletišta, oko Grižana, je premalo, u stvari, nema ih. Dolazimo do poznatog vidikovca i zastave koja se slabo vijori, ostali okreću, a meni instrument govori da je točka još koji km dalje. Dobro, okrenut ću gdje i svi, pa što bude. Nakon okreta 4. KT visina nam je još više pala.

d04063U povratku prema startu, odlučio sam ne vrtiti slaba dizanja na stijenama iznad Antova, a to će se kasnije ispostaviti kao greška. Grupa u kojoj sam letio jedva se dokopala Triblja i hidrocentrale ali s dovoljnom visinom da nastavimo po grebenu prema 5. KT koja je Drivenik stari grad. Međutim, na osnovnom grebenu i s malom visinom (250 m) nije se moglo podići. Odletio sam do kraja gdje sam se nadao da bi moglo biti još kakvog dizanja i pod pravim kutem napasti Drivenik, a onda, uz neku višu silu, mogao dokopati osnovnog grbena i pokušati okrenuti  Tribalj, odnosno crkvu koja je 6. KT. Okrenuo sam Drivenik, ali povratka nije bilo. Ostalo mi je toliko visine da probam preko sletišta doći što bliže centru Triblja, ali nisam došao dalje od jezera. Slijećem u cilj kao prvi, međutim, bez zadnje točke. I Igor Eržen i Činx su odustali od uzaludnog grebenarenja te i oni okreću Drivenik i slijeću na službeno sletište. Kapaju rekreativci, a za njima ulaze slovenske gube koji su bile dovoljno strpljive da nagrebu još 50-ak metara na onim antovskim stijenama i olakšaju si sami kraj d04100utrke.

Pobijedio je Jošt Napret s vremenom 1h 12 min ispred Tilena Ceglara i Primoža Suše. Ukupno je ušlo 8 ljudi u cilj, a još 7 nas je bilo toliko blizu, ali nedovoljno. Bilo je i kojekakvih slijetanja po raznim mjestima, jer je zov utrke učinio da se u drugi plan stavi prinudno slijetanje.

Rezultati: http://www.slo-paragliding.com/datoteke/pwc12/task2.html

Track: http://xcglobe.com/olc/index.php/flight/info/778584

Još slika:https://picasaweb.google.com/112612256338201887973/TribaljZimskaLiga

Piše: Antoni Buljan